Povodom Festivala dječje knjige, a u suradnji s Centrom za kulturu Trešnjevka i našom školskom knjižnicom u školu su nam 16. svibnja 2023. na susret s našim osmašima stigla dva uvažena i zanimljiva gosta - Pavao Pavličić i Hrvoje Kovačević, pisci književnih djela za koje mirno možemo reći da su kroz svoje romane dobro poznati i omiljeni generacijama čitača.

Tema je bila „Dječji kriminalistički roman“, jedan od najpopularnijih književnih žanrova koji vole čitati čak i oni koji nisu najveći zaljubljenici u književnost.

Kako je susret protekao, najbolje ćemo vam predočiti intervjuom i komentarom učenika koji su na njemu sudjelovali.

---

Susret s književnicima je prošao odlično, svi su imali pitanja i nikada nije bila dosadna tišina. Pavao Pavličić me iznenadio jer jako lijepo priča, razgovijetan je i elokventan, pogotovo za svoje godine. Hrvoje Kovačević  rado objašnjava svoja mišljenja, pozitivan je i čini se i prizemljen. Čini mi se kao vrlo dobar uzor.

Dosta su zanimljivih i pronicljivih stvari rekli o umjetnosti, životu i ostalome. Pogotovo me iznenadilo da su im neka stajališta skroz ista, a metode skroz različite. Neki od tih citata koji su mi ostali posebno u sjećanju su:

„Svaki pisac je prvo bio čitač.“

 „Ne ponosim se knjigama koje sam napisao, nego onima koje sam pročitao.“

 „Umjetnost proizlazi iz frustracije i želje za promjenom.“

 „Nitko se ne rodi i odluči biti pisac, sve ih život dovede na taj put.“

„Najbolji osjećaj kod pisanja romana je vidjeti ovakvu dvoranu ljudi koji su pročitali tvoja djela i sviđaju im se.“ 

 

Intervju 

Naše goste, Pavla Pavličića (P) i Hrvoja Kovačevića (K) intervjuirali su učenici osmih razreda. Prenosimo vam odgovore na njihova pitanja.

1. Zašto ste odlučili pisati kriminalističke romane?

Pavao Pavličić (P) i Hrvoje Kovačević (K): Najviše mogu zaokupiti čitatelja i najzanimljivije su mi.

2. Što mislite koje je glavno obilježje vaših romana po kojemu se razlikuju od drugih?

P: Smjesa fantazije i realnosti u događajima u knjizi. / K: Moje „Tajna“ knjige, taj format mi se čini da je za mene karakterističan.

3. Koliko ste sati dnevno pisali?

K i P: Ovisi kada, nekada po cijeli dan nekada ako nisam imao inspiracije samo pola sata. Nije spisateljstvo samo pisanje, nego i provjeravanje napisanoga, izmjenjivanje grešaka, pričanje s izdavačima itd.

4. Koliko je drugačije pisati scenarije i romane?

P i K: Romane je lakše pisati jer možeš objasniti likove, a u scenarijima se likovi moraju kroz sliku i radnje objasniti pa više režiser utječe na to nego scenarist.

5. Koje djelo ste najduže pisali?

P: Večernji akt, ali se isplatilo jer mislim da je to jedno od mojih najboljih djela / K: Tajna crne kutije, pošto je bilo nakon mog prvog odličnog djela bilo je teško naći inspiraciju, drugu knjigu je uvijek najteže napisati.

6. Biste li išta promijenili u vezi vaše karijere?

P: Ne. / K: Ne.

7. Koji su vas pisci inspirirali?

P: Naprimjer,  Ivan Kušan, Krleža, ali u moje vrijeme ih nije bilo baš puno sada ih je puno više za birati. / K: Pavao Pavličić i svi ti koje je on naveo.

8. Je li lakše pisati za djecu ili odrasle i zašto?

P: Za odrasle je lakše jer ti odrasli mogu dopustiti ako si malo dosadan ispočetka, a djeca ne. K:Kod pisanja za djecu uvijek moraš biti zanimljiv, djeca su nemilosrdnija.

9. Volite li više crtanje ili pisanje (Pitanje za H. Kovačevića):

K: Volim na različite načine, crtanje sam odmalena volio , i dalje volim, ali pisanje mi je omogućilo da se izrazim na druge načine.

10. Jeste li istraživali i prikupljali informacije za pisanje vaših romana?

P: Nikad, sve u mojim romanima je potpuno izmišljeno, svi likovi su izmišljeni, sve radnje, sve. / K: Jesam jako puno, išao sam na policijske postaje, istraživao sam jako puno o zločinima, imam čak i prijatelja policajca.

11. Što mislite zašto je književnost bitna i zašto bi ljudi trebali čitati?

P i K: Ne mislimo da bi ljudi TREBALI čitati, većina ljudi ne voli čitati i to je uredu, ali za one koje vole čitati, književnost je način da se upoznaju sa time što drugi ljudi rade i misle, književnost privlači ljudski naravni nagon za socijalizacijom i znanjem, zapravo svaki dobar pisac je prije bio još bolji čitač. „Ponosim se knjigama koje sam pročitao, a ne napisao.“, „Umjetnost prolazi iz frustracije, iz toga da želiš promijeniti nešto čime nisi zadovoljan, iz želje za izražavanjem!“ (predivni odgovori)

12. Koja vam je najdraža, a koja najnemilija stvar kod spisateljstva?

P: Najviše volim kada mi se knjige čitaju. / K: Najdraže mi je kada mi dođe motivacija i pišem ko' lud, a najgore mi je uređivati knjige nakon što sam ih napisao ili kad neposredno nakon što sam napisao neko djelo mislim da je to najgenijealnije djelo ikada, a onda nakon nekog vremena shvatim da nije baš toliko genijalno i što sam mogao bolje.

 

Komentar i intervju sastavili Grgur M. i Tin M. (8. a)